Još je Paracelzus govorio da svaki lek može biti otrov, a da svaki otrov ne može biti lek.

Prvi deo ove tvrdnje se odnosi na dozu, a drugi na to da su neke supstance same po sebi samo otrovi, što je slučaj i sa antifrizom.  

Antifriz je tečnost, koja se koristi u autoindustriji, a u svrhu sprečavanja smrzavanja. Iako je tečnog stanja, antifriz sadrži i metanol, etilen glikol i propilen glikol.

Propilen glikol je supstanca koja se nalazi u malim količinama u hrani, a koristi se i u farmaceutskoj industriji, tako da ova supstanca u antifrizu nije toliko toksična. Medjutim, metanol i etilen glikol su veoma toksični.

Dovoljne su veoma male količine antifriza da bi se ljudski organizam otrovao i izazvao po život opasne komplikacije.

Razni su načini trovanja antifrizom, ali se mogu podeliti u zadesna (slučajna) i namerna trovanja.

Čin namernog trovanja je uvek svestan ili nesvestan vid agresije prema sebi, ili prema drugome, ili, oboje.

Nakon unosa antifriza u organizam, zadesno ili namerno, dolazi do niza hemijskih reakcija u kome organizam po svojoj prirodi, pokušava da se oslobodi otrova. Medjutim, supstance koje nastaju kao posledica ovog pokušaja su takodje toksične. Te supstance su: glikoaldehid, glikolna i glioksilna kiselina, aceton i formaldehid. Ovi metaboliti, koji nastaju u organizmu kao prirodan sled hemijskih reakcija su toksičniji od primarno unesenog otrova, u ovom slučaju etilen glikola, koji je sam po sebi nisko toksičan.

 

 SIMPTOMI

 Simptome trovanja antifrizom možemo podeliti na rane i kasne simptome.

Najraniji simptomi se mogu razviti već nakon 30 minuta od momenta unosa otrova, a putem digestivnog trakta. Ti simptomi su: mučnina, povraćanje, glavobolja, nerazumljiv govor, umor, pospanost i gubitak koordinacije.

Kasni simptomi se javljaju nakon 1-3 dana od momenta trovanja, i povezani su sa oštećenjem vitalnih organa, na prvom mestu bubrega, a potom i pluća, mozga i nervnog sistema uopšte.

Ti simptomi su: nemogućnost mokrenja, ubrzano disanje, ubrzan rad srca i konvulzije. 

 

TOKSIČNOST ANTIFRIZA

Etilen glikol je bezbojan, tečan, sladak i nisko toksičan otrov. Medjutim, kada se unese u organizam, nizom reakcija se pretvara u svoje metabolite-čudovišta po život opasna.  Etilen glikol, nakon oralnog unosa, biva brzo apsorbovan od strane gastrointestinalnog trakta, te se koncentracije etilen glikola u krvotoku znatno povećavaju. Pod dejstvom enzima etanol dehidrataze etilen glikol se pretvara u glikol aldehid, a potom pod dejstvom aldehidne dehidrogenaze u glikolnu kiselinu. Pod dejstvom glikolat oksidaze, ova kiselina se pretvara u glioksilnu kiselinu. Krajnji produkt ovog neprirodno prirodnog hemijskog procesa je oksalna kiselina koja u kombinaciji sa kalcijumom dovodi do hipokalcemije taložeći kalcijum u bubrezima. Ovo akutno stanje može dovesti do akutne bubrežne insuficijencije.

Zbog vellikog stvaranja organskih kiselina u toku trovanja, u telu dolazi do metaboličke kiselosti i hiperkalemije.

Letalna doza antifriza kod odraslih ljudi je 80-100ml. Naravno da će se mladji i jači organizmi jače i odupreti. Faktori kao što su već prisutna oboljenja navedenih organa, dodatno mogu pogoršati i ubrzati trovanje.

 

LEČENJE

Postoje dva priznata leka koja mogu spasiti život otrovanog, a to su:

1. Rakija / Viski  (Etanol), koji deluje takmičarski u odnosu na etilen glikol (antifriz), trošeći alkoholnu dehidrogenazu, nedozvoljavajući da deluje na etilen glikol i pretvori ga u po život opasan otrov. Terapija etanolom je priznata i u savremenoj medicini a u sklopu trovanja etilen glikolom (antifrizom) ili kod trovanja metanolom (afera Guslar rakija devedesetih godina 20. veka). Najefektivniji tretman alkoholom je intravensko davanje u medicinskim ustanovama. Medjutim, ukoliko se popiju 3-4 čašice rakije, nakon namernog ili zadesnog unosa antifriza, može se sprečiti fatalni ishod.

2. 4-metil pirazol (Fomepizol), koji ustvari inhibiše pretvaranje etilen glikola, aktivne nisko toksične supstance antifriza, u krajnje, mnogo otrovnije metabolite, a inhibišući već pomenutu alkoholnu dehidrogenazu.

 Svakodnevna, umerena konzumacija alkohola, čašica proverene rakije pre ručka i čaša dobrog vina posle večere je preporuka i većine lekara.

 

  Bio jednom jedan čovek, kome je Bog dao da oseti ogromnu ljubav prema ženi. Mnogo je voleo svoju ženu i mnogo je bio voljen. Njima dvoma su zemaljski dani tekli kao da su već u raju, bili su jedno drugome taman, i nije im trebalo ni više, ni manje.

Međutim, jednog prelepog prolećnog dana, žena se vratila kući nakon pregleda lekara. Kao i uvek, kada bi ulazila u kuću, on bi je dočekao sa osmehom. Radeći nešto u bašti, odma bi to ostavljao da je zagrli i poljubi. Ona mu je te zagrljaje i poljupce stostruko vraćala.

Nasmejala bi se svaki put kada bi ga videla, osmehom devojčice, a ipak odrasle žene. Njihov susret se ni počemu nije razlikovao od bilo kog prethodnog, drugog susreta, osim što je ona u svojoj malenoj torbici nosila smrtnu presudu lekara u vidu strašne dijagnoze.

Nije želela da mu kaže, a ni bilo kojim gestom pokaže, da je bolesna, da su joj dani na Zemlji odbrojani, jer je duboko u sebi znala da im je Bog dao mmnogo više nego većini ostalih ljudi. Dao im je međusobnu ljubav.

Dani su prolazili, a ona je bivala sve slabija i slabija, osećaji vrtoglavice su jednog dana kulminirali u gubitak svesti. Sva sreća pa su zajedno nešto u bašti radili. Voljeni joj je pritrčao i u naručju odneo do kuće gde je nežno spustio na njihov krevet. Reče mu da joj iz torbice doda malu bočicu u kojoj je držala kamfor da je malo trgne i povrati.

Tražeći bočicu, voljeni je naišao na komad papira, koji, kao da se sam od sebe otvorio, i, rekao neizrečeno. Snužden i smožden, vratio se do kreveta, prišao usporeno i bez reči seo pored nje. Ona je shvatila da je dragi našao presudu i nežno ga zagrlila.

Reče mu: Ej, ljubavi, ne brini, sve je u redu, biće sve dobro. Ja sam srećna, Bog mi te je dao, ništa lepše od tebe u životu nije moglo da mi se desi.

Voljeni joj kroz stegnuto grlo prošapta: Zašto mi nisi rekla ljubavi moja?

Nepomično, zagrljeni su ležali u krevetu, suzama kvaseći usne jedno drugome. Prođe mu misao kroz glavu: Da li more može da plače? mislio je na svoju veliku tugu.

Dan za danom je prolazio, a ona više nije mogla da krije svoju bol. Najgori su joj bili bolovi u toku mrkle noći, iznenadni, onda kada ih najmanje očekuješ, pa se malo opustiš, pomisliš da je sve prošlo, da si zdrav, a ono, kao ubod nožem. Osećaj da ima ježa, u dnu utrobe svoje, koji se kao po naređenju u određenom momentu širio i skupljao, bivao je iz dana u dan sve jači i nepodnošljiviji.

Voljeni to više nije mogao da gleda, te je jednog predvečerja izašao na brdašce, malo niže njihove kuće, pogledao ka moru, a potom i ka nebu zavapio: Gospode Bože, daj mi snage da nosim ovo breme i molim Te učini da mi žena ozdravi. Prekrstio se, dok more je šaptalo nemuštim jezikom. 

Penjući se ka kući, privuče mu pažnju prelepi oleander koji je nežno, a raskošno, plenio. U isti mah se seti dedine sestre, koja je davno, nekada tu živela, u vreme kada je bio dete. To je bila žena čije se ljubavi i pažnje sećao često, a ponajviše u teškim momentima koje je život znao donositi. Ovo je definitivno bio najteži. Seti se njenih reči da je oleander veoma otrovan, te da ga nikada ne stavlja u usta. Tada je bio dete, a sada čovek kome je ta ideja bila primamljivija više nego ikada pre. Zar sve te, na oko lepe stvari ovoga Sveta, moraju biti otrovne, misli su mu se mešale.

Međutim, sa dubokom verom i ljubavlju u srcu svome, znao je da je samoubistvo najgori čin koji čovek može uraditi, jer napada na onaj deo sebe koji ne može, ne ume i nema snage da se odbrani. Kao da se tek novorođena beba lišava života, pa još gore od toga.

Vratio se u kuću, u kojoj ga je dočekao iznenadan vrisak one, koja mu je sve, one, za koju bi dao sve. Agonija je trajala, čini mu se večnost. Svaki njen bol, uzdah, mir i nemir, osećao je kao svoje.

Te noći nije spavao, kao ni ona. Pred zoru, dok još svanulo nije, izašao je na ono isto brdo, te opet zavapio Nebu i Moru. Rešen, bez imalo sumnje i dileme, ubra list oleandera, ode do kuhinje, uze šolju za čaj, pa u istu stavi taj list. Pre nego što je prelio uzavrelom vodom, prepolovi onaj list oleandera, pa ga gledajući još jednom prepolovi. Vrela voda je u oleanderu budila oleandrin, činila da otrov otrovan bude, da ispuni svoju svrhu, da stigne tamo gde je od početka vremena, trebao stići, da dok ga još ima, ubije život.

Jedna suza, koja mu se niz ugao usana spusti, upade u šolju sa otrovom, pa mu to malo umiri savest.

Odnese čaj do svoje ljubavi, te joj na kašičicu davaše. Zasladio ga je sa dve kašičice braon šećera, baš onako kako ona voli. 

Posle dužeg vremena, zaspala je bez bolova, nije se pomerala. Nešto mu se steže u grudima, istrčao je napolje htevši da se baci na stene. Mislio je da je mrtva. Trčeći je želeo da okonča svoj život, kada ga prekide najnežniji glas povikavši njegovo ime: Voljeni!

Okliznuvši se, zadnjim atomima snage je uspeo da se uhvati za granu drveta koja je bila iznad samog ambisa. 

Utrča u kuću, i sa suzama stade ljubiti svoju ženu. Uzvikivao je: Živa si, živa si!

Sledeće jutro mu žena zatraži onaj isti čaj od juče, jer joj se učini da je malo bolje spavala.

Otišao je do kuhinje i po istom tragu kao prošli put napravi čaj, ni ovog puta suza nije izostala.

 

 

 Banović dr Boris

 

 

Reference:

 Antifreeze poisoning: A case report - PMC (nih.gov)

 Antifreeze Poisoning: Symptoms and Treatment (healthline.com)