MEDICINA

Na ovom mestu možete pronaći razne tekstove iz oblasti medicine, baziranih na naučnim ali i iskustvenim činjenicama. Obzirom da sam lekar po profesiji, prirodno je da sam dosta koristio činjenice vezane za nauku, ali u nekim blogovima npr. "Gladovanje" možete naći čisto iskustvene činjenice.
Ako imate nekih predloga o čemu bi više voleli da se informišete, molim vas da predložite. Svaka sugestija je dobrodošla.
Specijalista sam opšte hirurgije, ali moje interesovanje je vezano za sve zanimljivosti iz sveta medicine, a posebno iz sveta biljne medicine.

HLAMIDIJA - Chlamydia trachomatis - Baicalin ili KORIJANDER
2014/04/26,23:10

Ovaj članak može biti nada i rešenje za upornu infekciju hlamidijom koja se nije uspešno lečila uobičajenom antibiotskom terapijom.

 

Naime, tražeći radove u cilju pomoći svom dragom prijatelju, naišao sam na jedan istraživački rad na Pubmedu, najmerodavnijem medicinskom sajtu, gde se objavljuju različita medicinska istraživanja. Pronašao sam rad koji govori o korisnom uticaju baicalina na hlamidiju. Potom sam malo istražio šta je baicalin i saznao da je to tip flavonoida. Takođe, odmah sam pročitao da je sastojak kineske biljke Huang-cin ili Scutellaria baicalensis, poznate i kao plava kapica. Nažalost, osim na Pubmedu nisam pronašao informacije da deluje na hlamidiju. Njegovo glavno delovanje je smanjenje napetosti mišića, a pronašao sam i da maligne ćelije podstiče na apoptozu (programiranu smrt).

 

Sve u svemu, reč je o izvanredno lekovitoj biljci.

 

Evo dva sajta koja se bave ovom temom:

- [Cri.cn - Plava kapica](http://serbian.cri.cn/341/2011/05/17/21s114319.htm)

- [HowStuffWorks - Zdravstvene koristi plave kapice](http://health.howstuffworks.com/wellness/natural-medicine/herbal-remedies/skullcap-herbal-remedies.htm)

Ukoliko negde pronađete čaj od plave kapice, javite se i proširite priču, naročito ako budete imali pozitivne komentare.

Još jedna biljka koja je itekako prisutna i na našem podneblju jeste korijander, odnosno njegovi listovi i semena. Listovi korijandera imaju, pre svega, antioksidativno dejstvo i pomažu eliminaciji teških metala koji, prema najnovijim istraživanjima, sprečavaju dejstvo antibiotika na samu hlamidiju.

Tokom antibiotske terapije, a protiv hlamidije, preporučljivo je uzimati list korijandera kao začin i dodatak jelima na svakodnevnoj bazi.

 Osim korišćenja biljaka kao što su baicalin i korijander, važno je voditi računa o opštem zdravlju, uključujući očuvanje imunološkog sistema kroz pravilnu ishranu, vežbanje i dovoljan unos tečnosti.

 

Pesma srcu
2014/04/21,22:12

Ko radi čitav dan?!!! Srce

Ko radi čitav dan?!!! Mozak

Ko radi čitav dan?!!! Pluća

Ko radi čitav dan?!!! Jetra

Ko radi čitav dan?!!! Bubrezi

Ko radi čitav dan?!!! Želudac 

Ko radi čitav dan?!!! Creva

Ko radi čitav dan?!!! Žlezde

 

A ti? Ti si se uhvatio jedne stvari zbog koje ne možeš dalje.

 

Ko stoji?! Bara

Ko teče?! Reka

Za koga kuca srce i kad prestane? Za onog ko ide dalje. Idi dalje! Idi dalje! Idi dalje! IDI DALJE!!!

Ishrana sportista-glavne stvari
2014/04/20,22:20

Ovaj članak je veoma bitan za sportiste, pa ako vam se dopadne, a iako ne preporučite ga sportistima, jer im može biti od velike pomoći.

Ishrana sportista je jedna jako velika tema, tako da ću na ovom mestu obraditi samo neke od najvažnijih stvari i osnovnih principa. Obradićemo temu koja je vezana za tempiranje obroka pre treninga i koje namirnice tada treba jesti. Potom ćemo obraditi i temu vezanu zakarnozin, dipeptid koji se sastoji iz dve aminokiseline, a koji je jako značajan u oporavku mišića, kao i u kojoj vrsti hrane ga ima najviše.

Krenućemo od karnozina. Karnozin je dipeptid, što znači da se sastoji iz dve aminokiseline, i to: L-histidina i beta-alanina. Karnozin je odgovoran za mnoštvo funkcija u organizmu, a što se tiče konkretno mišića, on pospešuje izbacivanje mlečne kiseline iz mišića i na taj način prvenstveno oporavlja mišiće od kiselosti i vraća ih u bazno stanje kada mogu opet da istrpe napore. Međutim, stvar nije baš toliko prosta. Da jeste svi bi krkali karnozin, i eto rezultata. Nasuprot karnozinu, u krvi stoje karnozinaze, enzimi koji ga razlažu, te sprečavaju da dođe do cilja. Pronašao sam jedan rad koji govori o prirodnoj selekciji. Ispitivanje je bilo na 235 sportista, gde je ustanovljeno da sportisti koji imaju najbolje performanse imaju prirodno niske vrednosti karnozinaza u krvi, te sledstveno veće koncentracije karnozina i njegovog neverovatnog učinka na svim nivoima organizma. Potom pronađem još jedan rad Japanskih lekara, koji su ustanovili da karnozin ima odlično dejstvo na želudačni čir. Onda dalje, nađem još jedan rad u kome su nakon 6 nedeljne primene karnozina nađene povišene vrednosti u mišićima, tako da ipak te karnozinaze (enzimi koji razlažu karnozin) nisu beskonašne u krvi, nego se i one troše. Pored dejstva na nivou mišića, karnozin deluje i antioksidativno, anti toksično, neuroprotektivno, uključujući poboljšanje na nivou svih čula,...(http://www.advances.am.wroc.pl/pdf/2013/22/5/739.pdf). Ovo je sajt sa velikim brojem informacija vezanim za karnozin.

Karnozina najviše ima u skeletnim mišićima. Što se tiče mesa ja sam pronašao da ga najviše ima u ćurećim batacima (histidina-859mg, alanina-1843mg na 100g mesa), što je super podatak. Ćureće meso je kud i kamo bolje od svinjskog, ali i od ostale većine mesa, jer u njemu ima dosta i polinezasićenih masnih kiselina, tako da uvođenjem ćurećeg, a izbacivanjem svinjskog mesa, činite sebi ogromnu uslugu. 

Potom, pronašao sam još jedan rad koji govori o koncentraciji karnozina u krvi, nakon unosa mesnog obroka bogatog u karnozinu. Već 15 minuta nakon unosa obroka, pojavljuju se najniže vrednosti karnozina u krvi. Svoje najviše vrednosti dostiže nakon 2,5 sata, da bi nakon 5,5 h skroz nestao, a zbog dejstva limitirajućih karnozinaza. Ovo je bio i ključni podatak zašto sam želeo da napišem ovaj članak.

Moj zaključak je sledeći. Obrok za vrhunske sportiste bi trebao da je 2h pre treninga, i trebao bi da bude proteinskog karaktera, baš zbog karnozina. Nikako sportista ne bi smeo da oseti nakon obroka prejedenost. 200g ćuretine sa nekoliko krompirića i parčetom hleba sa salatom bi bilo sasvim okej.

Naravno , ne sme se zaboraviti na velike količine vode, jer Corpora non agunt nisi soluta, odnosno unesene materije ne reaguju ako nisu rastvorene. 

Operacija pankreasa
2014/04/13,21:28

Pankreas ili gušterača je žlezda koja se nalazi u centralnom delu stomaka. Dolazi u neposredni kontakt sa velikom većinom organa abdomena. Svojom prednjom stranom dolazi u kontakt sa zadnjom stranom želuca. Glava pankreasa je usađena u konkavitet dvanaestopalačnog creva, a svojim repom pankreas dolazi u kontakt sa slezinom. Na zadnjoj strani pankreasa u neposrednom kontaktu se nalaze veliki krvni sudovi tog regiona, a to je početak vene porte i malo dublje položena arterija mezenterika superior, koja sa aortom daje aortomezenterična klešta kroz koja prolazi leva renalna vena. 

 Image result for pancreas and spleen anatomy posterior view  sl.1

Na ovoj slici se vide pankreas, slezina, duodenum i magistralni krvni sudovi, kao i duktus holedohus, gledano otpozadi.

Pankreas je žlezda i endokrina i egzokrina. To znači da svoje izlučevine luči direktno u krv (endokrino), ali i u crevo (egzokrina funkcija). Pankreasno tkivo se sastoji iz nekoliko tipova ćelija i to: 1. alfa ćelije, ćelije koje luče glukagon, hormon koji reguliše nivo šećera u krvi u slučajevima niskih vrednosti šećera, 2. Beta ćelije koje luče insulin, hormon koji takođe regulatorno deluje, snižavajući nivo šećera u krvi, 3. D ćelije, koje luče somatostatin, hormon koji regulatorno deluje na lučenje insulina i glukagona i 4. PP ćelije, koji takođe deluje samoregulaciono na lučenje hormona.

Pankreas je deo ljudskog organizma bez koga se može živeti. 

Zbog svog položaja, ali i komplikovane anatomije i vaskularizacije, operacije na pankreasu spadaju u najteže i najveće operacije abdominalne hirurgije. Najčešće indikacije za operativno lečenje pankreasa su tumori i ciste pankreasa. Tumori pankreasa su najčešće maligni i lokalizovani su na glavi pankreasa. Po histološkom tipu najčešće se radi o adenokarcinomima. Ovaj tip tumora je veoma podmukao jer kada se pacijenti jave, najčešće zbog toga što su požuteli i imaju svrab, tumor je već poprilično narastao da vrši opstrukciju na nivou papile duodeni major, u koju se ulivaju i pankreasni, ali i žučni sadržaji.

Kod pacijenata kod kojih je dijagnostikovano ovo oboljenje u ovom stadijumu, jedino rešenje je operacija. Ova operacija se zove Duodenopankreatektomija. Namerno sam odvojio ove tri reči. Krenućemo od poslednje. Ektomija znači odstranjenje. Duodenum je dvanaestopalačno crevo i pankreas je gušterača. Znači odstranjenje gušterače i duodenuma sa sledstvenim kreiranjem anastomoza, odnosno spajanje želuca sa tankim crevom, žučnog voda sa tankim crevom i preostalog dela pankreasa sa tankim crevom.

Prvi akt operacije je otvaranje abdomena, koji je najčešće po Orru, a podrazumeva lučno otvaranje ispod oba rebarna luka, koji se sustiču u srednjoj liniji. Neki iskusni hirurzi, u zavisnosti od konstitucije pacijenta, primenjuju i srednji vertikalni rez. 

Nakon otvaranja stomaka i njegovog eksplorisanja, kreće se sa pomeranjem organa da bi se došlo do pankreasa. Pomeranje susednih organa je veoma blaga reč, jer su najčešće korišćeni instrumenti  makaze i elektrokauter nož. Kao što automehaničar mora štošta da skine da bi stigao tamo gde hoće, tako i hirurzi moraju štošta da "pomere". Isprepariše se žučna kesica iz lože, ligira se arterija cistika, a duktus cistikus zauzda. Potom se krene sa spuštanjem desne fleksure debelog creva, da bi se došlo do donjeg kolena duodenuma. Kada se dođe do duodenuma, kreće se sa koherizacijom duodenuma, gde se odizanjem dolazi do vene kave inferior. Sa završenom koherizacijom duodenuma, prilazi se prednjoj strani pankreasa, a preko burze omentalis i zadnje strane želuca. Potom se radi disekcija hepatoduodenalnog ligamenta, gde se moraju identifikovati sve strukture u njemu. Na ovom mestu postoji mnogo modifikacija arterijskog stabla, koji najčešće bude praćen i bilijarnim modifikacijama. Preseca se duktus hepatikus komunis i tu ustvari kreće lečenje pacijenta. Potom se pankreasu prilazi i sa njegove donje strane, a preko mezoa kolona transverzuma, gde hirurzi neretko ligiraju i presecaju desnu količnu arteriju. Kada se steknu uslovi preseca se i pankreas u nivou tela, a distalno od procesusa uncinatusa. 

Potom se preseca i želudac. Ukoliko se preseče tako da se sačuva pilorus, onda se ta operacija zove PPD (pilorus prezervirajuća duodenopankreatektomija), a ukoliko ne, onda je po Whipplu.  Potom se prave anastomoze i to između preostalog dela pankreasa sa jejunumom, a potom anastomoza između duktus hepatikus komunisa i jejunuma i na kraju spajanje želuca sa jejunumom. Po završetku kreiranja anastomoza, pacijentu se postave drenovi u abdomen. 

Ukoliko postoperativno sve ide kako treba ovi pacijenti bivaju otpušteni kući 12-13 dana.

Ovakve operacije su mutilantne operacije, dugo traju i neizvesne su do samog kraja. Međutim, prisustvovao sam velikom broju slučajeva, kojima su ove procedure spasile i značajno produžile život.

Operacija debelog creva
2014/04/10,21:01

Postoji mnogo uzroka zbog kojih pacijenti bivaju podvrgnuti operaciji debelog creva. Sve ove operacije se mogu podeliti na hitne i planirane. Hitne operacije na debelom crevu su najčešće iznuđene operacije, jer uzrok hitnosti na debelom crevu je ili splet debelog creva ili njegovo prskanje i izlivanje fecesnog sadržaja i sledstvenog peritonitisa što predstavlja stanje opasno po život. Najčešći uzrok ileusa (spleta) debelog creva je maligni tumor, mada neretko to budu i priraslice od prethodnih operacija ili infekcija.

Svi tumori debelog creva se mogu podeliti na benigne, benigne sa malignim potencijalom i maligne tumore. Najčešća lokalizacija tumora debelog creva je na završnom delu debelog creva, odnosno na sigmoidnom kolonu. Svi tumori koji su veći od 2 cm, predstavljaju tumore sa malignim potencijalom, bez obzira ako su histološki benigni. Ovo se najčešće otkriva nakon javljanja pacijenta hirurgu sa simptomima ili pojave krvi i sluzi u stolici, ili zatvora stolice, ili promene u obliku samog fecesa. Nakon ovoga podatka hirurg je dužan nakon opšteg pregleda i digitorektalnog tušea, predložiti pacijentu da se uradi dodatna dijagnostika. Ova dijagnostika podrazumeva sledstvenu rektosigmoidoskopiju. Nakon ovog pregleda pacijentu se može predložiti da se uradi i irigografija sa dvojnim kontrastom. Nakon ovoga i najsigurnija endoskopska metoda je kolonoskopija, koja u pregled uključuje celo debelo crevo, sve do završetka tankog creva. Kažem da je superiorna endoskopska procedura, jer se pregledanjem samo završnog debelog creva (kod rektosigmoidoskopije) ne sme isključiti mogućnost postojanja neke promene na početnim partijama debelog creva, čak iako se pronađe promena na sigmoidnom kolonu.

Potom, ako se kolonoskopski detektuje neka promena na bilo kom delu debelog creva, uzima se biopsija i šalje na PH verifikaciju. Zatim, ukoliko dobijeni nalaz govori u prilog maligniteta, obavezno je uraditi dopunsku dijagnostiku u smislu dijagnostike proširenosti oboljenja. To podrazumeva CT abdomena i male karlice, RTG pluća, a po potrebi može se uraditi i CT grudnog koša i CT mozga.

Nakon toga ukoliko bolest nije uznapredovala, hirurg se odlučuje za hirurški zahvat na debelom crevu. U zavisnosti od lokalizacije tumora, hirurg uklanja oboleli segment debelog creva ili uklanja komplet debelo crevo, ukoliko se postavi takva indikacija. U zadnje vreme se preferira kreiranje anastomoza bez izvođenja creva na prednje bočni zid stomaka. 

Hirurski gledano, debelo crevo se moze podeliti, a zbog ame vaskularizacije na levi i desni kolon. Pa su tako glavne arterije kolona: Arterija ileokolika, arterija kolika dekstra, kolika medija, koje su ustvari grane arterije mezenterike superior, potom arterija kolika sinistra i arterije rektosigmoidnog dela, koje su grane donje mezentericne arterije.

 

 sl.1

Na ovoj slici se vidi arterijaska vaskularizacija debelog creva i rektuma. Drumondova arterija je arterija koja ide uz samu ivicu citave duzine debelog creva, a Riolanov luk je anastomoza izmedju srednje i leve kolicne arterije, ujedno anastomoza koja spaja gornju i donju mezentericnu arteriju.

 

Ukoliko je postoperativni tok uredan, pacijenti se otpuštaju kući sa preporukom da se jave na onkološku komisiju, koja predlaže dalje lečenje hemio ili radio terapijom. Kontrolni pregledi kod hirurga su u početku na 3 meseca, a kasnije na 6 itd.

Najbolju prognozu imaju bolesnici koji su se javili u početnom stadijumu bolesti, a najlošiju prognozu oni kod kojih je tumor ustvari doveo do spleta debelog creva. 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu